U metalurgiji i livačkoj industriji obojeni metali su metali ili legure koje ne sadrže gvožđe (ferit) u značajnim količinama. U poređenju sa crnim metalima, obojeni metali imaju mnoge prednosti male težine (npraluminijum), veću provodljivost (nprbakar), nemagnetno svojstvo ili otpornost na koroziju (nprcink). Najšire korišćeni obojeni metali za livenje uključuju aluminijum, bakar, nikl, hrom, molibden, mangan, magnezijum i cink, i legure poput mesinga. Obojeni metali se obično rafiniraju elektrolizom. Mnogi od obojenih metala se dodaju u željezo prije livenja kako bi se dobio legirani čelik ili specijalno liveno gvožđe koji imaju neke poželjne karakteristike kao što su otpornost na habanje, otpornost na koroziju, otpornost na toplotu... itd.